Dobrodošli u Derventu
Deventa je smjštena u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske između rijeke Une na zapadu i Drine na istoku.
Svi dostupni podaci iz prošlosti i naučni radovi govore da je derventsko područje oduvijek bilo idealno za naseljavanje, jer su klima i vegetacija bile pogodne za život.
Derventa je moderan grad koji se poslednjih godina ubrzano privredno i infrastrukturno razvija. U jezgru grada u krugu od nekoliko stotina metara koji predstavlja centar kulturnog i administrativnog razvoja, mogu se videti vjekovne i istorijske tekovine grada kroz različite stilove gradnje kao i svjedočanstvo o zajedničkom življenju pripadnika različitih vjeroispovesti.
Opština Derventa poznata je po čistim i urađenim trgovima i renoviranim fasadama. Na Trgu pravoslavlja nalazi se i novosagrađeni Saborni spomen hram Uspenja Presvete Bogorodice. Uz novosagrađeni hram nalazi se i spomenik svim palim borcima odbrambeno – otadžbinskog rata.
Na Trgu oslobođenja, nalazi se zgrada Narodne biblioteke „Branko Radičević“ i Osnovna škola „Nikola Tesla“ koje potiču još iz austrougarskog perioda. U njihovoj neposrednoj blizini nalazi se nekoliko vjerskih objekata, Ali-agina džamija, Dolnjačka džamija, Gornjačka džamija i katolička crkva svetog Juraja Mučenika.
Kultura
Osnovni nosioci kulturnih dešavanja na području opštine Derventa su Javna ustanova Centar za kulturu i Narodna biblioteka Branko Radičević u kojoj se nalazi i muzejska zbirka.
Najznačajniji kulturno-istorijski lokaliteti su:kulturno-istorijski kompleks Detlak i arheološki lokalitet „Ambarine“.
Priroda
Priridno bogatstvo opštine Derventa čine rijke: Ukrina i Sava i planina Motajica.
Najinteresantnija specifičnost je tzv „cvjetanje rijeke Ukrina“ ili fenomen vodenog cvijeta.
Insekti – leptiri koji tri godine žive kao larve, par sati u avgustu provedu u rojevima iznad rijeke Ukrine i tako stvaraju prelijepu sliku vrijednu divljenja.
Gastronomija
U Derventi se spremaju svi domaći tradicionalni specijaliteti po kojima su naši krajevi poznati, ali ovdje ćemo posebno izdvojiti:
Kalenderovački sir“ – tradicionalni masni kravlji sir koji je karakterističan za derventski kraj. Naziv je dobio po selu Kalenderovci gdje je poslije Drugog svjetskog rata počela njegova organizovana i masovna proizvodnja u poljoprivrednoj zadruzi, koja je otkupljivala mlijeko iz seoskih domaćinstava.
Nastaje tako što se nekuvano mlijeko (jomuža) prokuva, pa se u njega doda sirće. U prošlosti se u mlijeko umjesto sirćeta dodavala surutka u koju je potopljen suvi svinjski, teleći ili ovčiji želudac. Nakon toga se bjelančevine mlijeka pretvaraju u grudve (koagulacija) i formiraju sir, a surutka se odliva. Sir se potom soli i stavlja u kalup od lipovih daščica, najčešče veličine 13x13x13 cm. Potom se sir cijedi, tako što se pritisne kamenom težine oko tri kilograma i ostavlja da se suši tri do šest dana u tamnoj i prozračnoj prostoriji. Za jedan sir potrebno je oko 10 litara mlijeka, a sir može da se malo osuši i na dimu, te tada postaje dimljeni sir.
Turistička organizacija opštine Derventa
Kulturno-istorijski kompleks Detlak
Kulturno-istorijski kompleks Detlak, je proglašen 2010. godine za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja. Ukupna površina prve zone zaštite kompleksa je 8.684 m².
Kompleks se nalazi u zapadnom dijelu opštine Derventa u selu Donji Detlak, 14 kilometara od gradskog naselja Derventa i dva kilometra od magistralnog puta Derventa – Prnjavor. Smješten je između rijeke Ukrine i rječice Lupljanice, na uzvišenom platou sastavljenom od više terasa kojima dominira tercijarni krečnjak.
Kompleks čine manastirska crkva Svetog Ilije sa konakom, ljetnikovcem, starom školom i grobljem, stara nekropola, Pećina – monaška isposnica i ambarine.
ukupne povšine 8.684 m2. Ovaj kompleks proglašen je za kulturno dobro od velikog značaja, a čine ga: manastirska crkva Svetog Ilije sa konakom, ljetnikovcem, starom školom i grobljem, nekropolom i Pećinom – monaškom isposnicom. Najznačajnije blago manastira čini Detlovački evhologion.
Arheološki lokalitet „Ambarine“
Ambarine ili hambarine su rupe u kamenu s malim otvorom, širokom sredinom i užim dnom. Osim u Detlaku, ima ih još u derventskim selima Gornjoj Lupljanici, Osinji i Dažnici.
Arheološkim istraživanjima 2009. godine obuhvaćena su sva udubljenja na ovom lokalitetu, a ustanovljeno je da je najvjerovatnije riječ o srednjovjekovnim spremištima. Nedostatak arheološkog materijala u ambarinama i između njih, otežava datiranje njihove izgradnje.
Istraživanjem godine, na osnovu naziva ambarine i analogija sa žitnim jamama pronađenim na prostoru Balkana, utvrđeno je da su to bila spremišta za prehrambene proizvode, najčešće žito. Ambarine najvjerovatnije potiču iz kasnog srednjeg vijeka, a korišćene su i u turskom periodu.
Manastir Pokrova Presvete Bogorodice Donja Bišnja
Nalazi se u selu Donja Bišnja, a čine ga – manastirska crkva Pokrova presvete Bogorodice, paraklis svetog Nikole, dvospratni konak, stara kuća sa muzejskom zbirkom i voćnjak, a u izgradnji je i ekonomska zgrada. Smješten je u dolini rječice Bišnje, na imanju porodice Đekić, nedaleko od lokalnog puta Dervente-Kalenderovci, a udaljen je 6 kilometara od gradskog naselja Dervente.
Manastirska crkva je građena od 2002. do 2006. godine kada je i osveštana. Jednobrodnog je oblika, vizantijskog tipa, sa tri apside, jednom kupolom i zvinikom na „preslicu“.
Plehan – Franjevački samostan
Samostan Plehan je rimokatolički vjerski objekat smješten u selu Kovačevci. Smješten je na brdu Plehan (315), nedaleko od sjecišta puveta prema Velikoj, Gornjim Božinci i Modranu.
Ferman za gradnju katoličke crkve na Plehanu izdao je turski sultan Abdul Medžid 1850. godine. Gradnja crkve trajala je od 1869. do 1874. godine, a samostan je građen od 1870. do 1874. godine.
