Zmijanjski vez
Da bi se zagrijali, još u davna vremena ljudi su pronašli način kako da pamuk, vunu, lan i konoplju upredu u tanke niti. Njihovim ukrštanjem pravili su tkanje te prvu odjeću i predmete za opremanje domaćinstva. Postupak tkanja ostao je gotovo isti do danas, razboj je nekada bio sastavni dio svake kuće, a svaka porodica u proizvode tkanja unosila je motive sa svog podneblja. Te tanke niti, uplele su se i u najstariji ručni vez na Balkanu, Zmijanjski vez.
Od sredine 19. vijeka zadržao je tamnoplavu boju i ornamente na tkanini vežene krstaškom tehnikom. Ornamenti predstavljaju kolo/Krajiško kolo, centralni motiv vezenih ukrasa, u obliku cvjeća i rombova, koje je simbol porodice, ognjišta i vjere u zajedništvo. Vezeni motivi, proizvodi, nalaze se u Zavičajnom društvu „Zmijanje“, Kulturno-umjetničkom društvu „Ribnik“, Humanitarnom udruženju žena „Duga“, Banja Luka – suvenirnicama i slično.
Branje trave Ive na Ozrenu
Običaj i vjekovna tradicija „Branje trave Ive na Ozren planini“ je čuvar ozrenske tradicionalne nošnje, pjesme i igre. Krajem svakog ljeta, 11. septembra, na Usjekovanje glave Sv. Jovana Krstitelja, mještani Petrova, Doboja i okolnih mjesta okupljaju se na Gostilju. Stanovnici vjeruju u izreku da „trava Iva od mrtva pravi živa“, a ubrana na taj dan, vjeruje se da ima čudotvorne moći što ovo područje čini jedinstvenim.
Tradicija uzgoja konja Lipicanera
Konji lipicaneri su rijetki konji relativno malog stasa, snažne građe i plemenitog izgleda, a prepoznatljivi po gracioznom hodu, visokoj akciji nogu i izuzetno lijepom, labuđem, vratu. Lipicaneri se rađaju tamno plavi ili crni, ali većina mjenja boju u svijetlo-sivu ili bijelu, kako sazrjevaju.
Vjekovima su ih cijenili jahači, konjanici i evropsko plemstvo u potrazi za dresurnim jahanjem te su se prvobitno uzgajali za Habsburški Carski dvor, a pasmina je nastala 1580. godine.
U Ergeli Vučijak kod Prnjavora ovi konji po svim rodovima i linijama mogu se vratiti do osnivača, do 1580. godine. Ovi divni konji za terapeutsko jahanje, dresurno jahanje, vožnju kočija, karnevalske povorke i parade prenose vrijednosti, znanja, vještine njihovog uzgoja više od 450 godina, posvećenih terapeuta, zanatlija, lokalnih zajednica i posjetilaca farmi.